Mislim da je podvarak tradicionalno jelo koje svi, ali baš svi vole. Vole da, ali uglavnom čekaju da mame, bake, strine spreme pa pozovu na ručak ili jednostavno kupe u radnjama koje prodaju kuvanu hranu. A kada bi samo znali da uopšte nije teško a ni komplikovano spremiti ovo zimsko jelo. Jedino što podvarak zahteva je vreme. Bez najmanje tri sata nemojte ni pomišljati na pripremu.
Evo kako ga ja pravim. Ovaj ribanac sam kupila u prodavnici, ima ga vakumiranog u paketima od pola i više kilograma. Lepo ga isperem, jer je taj kupovni kupus jako kiseo. U jednu veliku šerpu sam stavila 2 i po kilograma ribanca. Da, upravo toliko, jer kada kuvate nešto tri sata nećete kuvati šačicu toga, već količinu. U krajnjem slučaju ako nećete jesti više od dva dana, uvek imate mogućnost da zaledite. Dobro dođe u trenucima kada vas uhvati mrza da kuvate.
Dakle ovako, u šerpu sam stavila kupus, dosta seckanog belog luka, lovora, dosta masti, bibera u zrnu i suvog mesa/ možete i suve kosti, radi šmeka. Nalila sa 2-3 čaše vode, poklopila i kuvala na srednoj vatri neka dva sata. Nemate vi tu sada nešto mnogo obigravanja oko njega. Sem s vremena na vreme da pogledate i eventualno dodate kašiku masti. Lično ne volim kada je kupus kuvan na malo masnoće, bude nekako suv i bezukusan.

Pre nego ga stavim u rernu da se zapeče, dodam malo aleve paprike. Ja tako, a vi ako ne volite i ne morate. Lepo promešam i stavim u rernu. E sada, za tih sat vremena par puta promešam kupus. To je sve. Uz podvarak volimo pire krompir i neko meso, u ovom slučaju sam napravila bečke šnicle.
Pokušajte, nije teško a imaćete ručak za dva dana i to kakav ručak. I uživajte u svakom zalogajčiću…

One thought on “Podvarak”